Zašto želimo da budemo popularni i da li smo spremni na sve ono što popularnost nosi

Biti poznat, popularan ili slavan, tri kraja istog trozupca

popularnost

Davne 1968. godine, Endi Vorhol je rekao svoju čuvenu rečenicu: „U budućnosti će svako imati svojih 15 minuta slave“. Iako je tada ova izjava zvučala prilično nerealno, izvesno je da danas živimo u vremenu u kome se takve situacije dešavaju. I to, prilično često.

Fascinacija popularnošću i slavom, postoji oduvek. Čak i istorijski gledano, status, prestiž, prepoznatljivost i omiljenost, uvek su bili visoko kotirani. Setimo se samo brojnih kraljeva, vojskovođa ili umetnika, koji su svojim životom, delima ili, pak smrću, obezbedili sebi mesto u večnosti. Koncept slave i idolopoklonstva nije zaobišao ni religiju, zapravo, odatle je i potekao, a Isus je bio i ostao najveći „superstar“, koji je hodao zemljom.

Fenomen celebrity kulture u modernom dobu, krenuo je od Holivuda i glamurozne ideje o „nedodirljivim“ filmskim zvezdama. „Star-sistem“ koji su plasirali moćni holivudski studiji, kasnije su preuzele i druge kreativne industrije, a pre svega mediji. Široka javnost je lako i brzo prihvatila ideju „slave“, pa je svojom podrškom, često i opčinjenošću, novopridošlim zvezdama pripisivala kultni status.

popularnost

„Sladak život“, aplauzi i brojne privilegije, kojima je medijska mašinerija potkrepljivala dobro osmišljen imidž zvezda, nesumnjivo je zavodio publiku i doprinosio magiji slave. Koliko je u svemu tome bilo lažnog sjaja, a možda i nesavršenosti koja se skrivala ispod površine, prosečan konzument nije znao, a verovatno ga nije ni zanimalo. Štaviše, publika je želela da se što više približi svojim idolima, kako bi bar na trenutak, iz neposredne blizine, osetila neodoljivi „ukus slave“. Ujedno, bio je to i okidač za mnoge od njih, da i sami požele da budu „slavni“, jer, zašto bi oni bili lošiji od svojih idola!?

Posmatrano kroz pop kulturu, najveće zvezde su uvek bile u oblasti filma i muzike, ali su ih u stopu pratili sportisti, razni umetnici, pisci, ponekad manekeni… Svako od njih se, prevashodno isticao svojim talentom, znanjem, umećem, specifičnošću i neospornom harizmom. Oreol slave je dolazio tek na kraju, kao potvrda njihove vrednosti, rada, posebnostii i prihvaćenosti.

Danas je situacija, značajno drugačija. Zahvaljujući društvenim mrežama, poznati mogu biti svi. Od šalterske službenice, preko frizera, do komšije sa sprata. Nasuprot „poznatosti“, popularnost i slava su, ipak teže dostižne kategorije, koje još uvek pripadaju odabranima… Ili nam se to samo tako čini.

popularnost

Nekada je slava, zaista imala veći značaj, jer se činila nedostižnom. Samim tim, opasnije i slađe je zavodila, pa je bila izazov mnogima. Ali, samo oni najtalentovaniji, najhrabriji i najuporniji su se upuštali u neizvesnu avanturu jurenja za snovima o slavi. Ipak, fenomen celebrity kulture je danas intenzivniji nego ikada. Tome značajno doprinose razne Internet platforme, koje svakom pružaju priliku da se zabavi i “bar na 15 minuta bude slavan”. Bez obzira na manju ili veću dostupnost, ideja o slavi i bogatstvu, očigledno egzistira u svim vremenima i pripada svim generacijama. Jedino se motivi razlikuju. Neko doživljava slavu kao nus produkt svog posla, dok je za nekog drugog, ona sama sebi svrha.

Najveći „zemljotres“ celebrity kulture, dogodio se sa pojavom reality programa. Globalno najpopularniji među njima, bio je „Big Brother“, nakon koga su usledili mnogi drugi, koji su u potpunosti promenili celebrity sliku sveta. Sve ono što se do tada podrazumevalo, postalo je irelavantno, a već pomenuta izjava Endija Vorhola, zaživela je i u realnosti. Sasvim nepoznati i „obični“ ljudi, najčešće bez zanimanja ili konkretnog dara, preko noći su postajali medijske zvezde, ličnosti o kojima se piše i govori. U većini slučajeva, njihova jedina „preporuka“, bio je marginalni i podjednako skandalozni portfolio.

Produkt nove celebrity (reality) kulture je i porodica Kardašijan, koja je iz sopstvene „nebitnosti“, izgradila imperiju. Njihovo bogatstvo se danas procenjuje na više od dve milijarde dolara, ali je izvesno da ono nije rezultat njihove posebnosti, znanja ili talenta. Naravno, ukoliko ne računamo vanserijski talenat za prodaju sopstvene privatnosti, koji im je doneo status najpoznatije porodice na svetu.

popularnost

Predstavnici nove celebrity kulture su i brojni influenseri, YouTube-ri, TikTok-ri i slični, koji su autentičan produkt sadašnjeg vremena i sveta u kome živimo. Ipak, za razliku od prethodno pomenutih reality zvezda, influenseri svoju prepoznatljivost grade na konkretnoj ideji, često interesantnom konceptu, pa i usko-stručnoj oblasti. Kao takvi, oni su promoteri jednog od „najpoželjnijih“ i veoma profitabilnih zanimanja danas, posebno među mladima. Štaviše, oni najkvalitetniji uživaju i veliku popularnost, ali ima i onih drugih, čija je „popularnost“ podjednako apsurdna kao i sadržaji koji plasiraju.

Mnogi su mišljenja da influenserske i reality zvezde, polako, ali sigurnu okreću igricu u svoju korist i postaju direktna pretnja predstavnicima “izvorne” celebrity kulture. Ipak, trebalo bi imati u vidu da je influenserski i reality svet instant tvorevina, okrenuta “običnim” ljudima i svakodnevici, dok celebrity kultura i dalje neguje “tradicionalni” tip zvezda, baziran na posebnosti i nedostižnosti. Gledano iz tog ugla, možda su svi deo iste igrice, ali igraju na različitim nivoima.

Jedan od ključnih problema celebrity kulture danas je odustvo kriterijuma. Mogućnost da svako doživi svojih 15 minuta slave, dovela je do toga da adekvatni uzori više ne postoje, kao ni prave, velike zvezde. Deficit novih, autentičnih “superstar” figura, izvestan je koliko i suficit onih osrednjih, prolaznih, ponekad i “blamantnih” pojava. Često “oni pravi” pronađu svoj put i mesto pod suncem, ali nekada ovi drugi, zgrabe najbolji deo kolača. Zato, budimo mudri i držimo se krilatice “stop making stupid people famous”!

Izlazak iz anonimnosti, možda na nekoga deluje oslobađajuće, kao što slava i popularnost, izvesno donose određene benefite. Ali, često to ume da bude i hod po žici, koji se lako pretvori u “pakt sa đavolom”. Primeri za to su brojni. Koliko god bila zavodljiva i uzbudljiva, popularnost nije samo puka zabava, već rolerkoster, kome nije svako dorastao.

Tekst: Bratislav Mihailović

foto: Profimedia